Subotica danas: Šta konkretno za vas, lično, znači uvođenje bunjevačkog jezika u službenu ravnopravnu upotrebu u našem gradu?

Mirko Bajić: Puno mi znači, naravno. Lično sam se za to angažovao ali ne kao ličnost nego kao pripadnik bunjevačke nacionalne zajednice. Ovaj posao koji je sada odrađen, pokrenuo je Nacionalni savet ,sa ogromnom ekipom ljudi gde je svako imao neku ulogu u svemu tome ali moram da naglasim da je ključnu ulogu u svemu imala Suzana Kujundžić Ostojić, predsednica Nacionalnog saveta. Za bunjevačku zajednicu uvođenje bunjevačkog u službenu upotrebu ima istorijsku važnost za identitet Bunjevaca jer se ovim činom  definitivno utvrđuje da su Bunjevci autohtona samosvojna nacionalna manjina u Republici Srbiji gde imaju svoju tradiciju, svoju kulturu i svoj jezik. Sve do sada to je bilo pod znakom pitanja. Sve što je rađeno u interesu Bunjevaca je napadano a čak su po nekim tvrdnjama Bunjevci proglašavani Hrvatima. Ipak ima i onih koji ne žele da budu Hrvati. Ovim činom definitivno je utvrđeno da je u Subotici, moram da kažem u Vojvodini i Srbiji , primenjen demokratski princip na pravi način jer je konačno sada jedna nacionalna manjina koja je brojčano jednaka drugoj nacionalnoj manjini, kojoj je službeni jezik u upotrebi već 18 godina, reč je o Hrvatima ,sada u ravnopravnom položaju .  Koju smo ravnopravnost mi imali do sada ako smo brojčano isti sa hrvatskom zajednicom a oni imaju službeni jezik u punom kapacitetu a mi ne da nemamo jezik nego se isti osporava odnosno gotovo uvek se tumači kao dijalekt hrvatskog jezika što je ustvari značilo da Bunjevci nisu Bunjevci nego Hrvati. Celom procesu prethodilo je istraživanje, izrada rečnika,  gramatike i pravopisa što smo mi i uradili sopstvenim snagama pod kontrolom nacionalnog saveta.

Subotica danas: Raspadom bivše SFRJ u kojoj nije bilo manjina nego samo narodi i narodnosti Bunjevci stiču pravo da budu priznati kao autohtoni narod?

Mirko Bajić: U bivšoj SFRJ, Bunjevci nisu bili priznati kao narod nego su naredbom iz 1945. godine, svrstani u Hrvate, bez obzira na ličnu izjavu iz čega proističe da je bunjevački jezik ustvari hrvatski. U tom peridu postojao je samo srpko-hrvatski odnosno hrvatsko-srpski jezik a sastavni deo srpsko-hrvatskog jezika bili su jezici koji danas postoje samostalno kao što su bosanski i crnogorski i hrvatski. Danas je po mnogima bunjevački jezik deo hrvatskog jezika a mogli bi da kažemo da je bunjevački jezik bio dijalekt srpsko – hrvatskog jezika ,kao što je bio hrvatski i crnogorski . Stvaranjem novih država prvi put se u stvari u Srbiji uspostavlja pojam nacionalne manjine a danas je Srbija pristupila Savetu Evrope gde je usvojen princip prava manjina odnosno obaveze države u odnosu na nacionalne manjine. Rezultat toga je stvaranje nacionalnih saveta a svaka ona zajednica koja je formirala nacionalni savet se po ustavu i zakonu definisala kao nacionalna manjina što je osnov postojanja. Mi smo to uradili paralelno sa drugim nacionalnim manjinama u Srbiji i samim tim činom Bunjevci postoje kao samostalna autohtona nacionalna manjina. Ko onda daje sebi za pravo da govori za Bunjevce da nisu Bunjevci nego da su Hrvati jer je to zastupanje i protiv zakonito. Niko to, na žalost, nije ni sprečavao niti je to iko tumačio zlonamerno, osim što smo mi osećali povređenost što je narušavalo međunacionalne odnose. Mi smo čak i išli ka tome da tražimo da se ta naredba konstatuje kao akt asimulacije ali to do danas nije urađeno iako od toga nećemo odustati. To je bila i osnovna teza u javnoj raspravi svih onih koji su osporavali uvođenje bunjevačkog jezika u službenu upotrebu dok je njihova jedina teza bila da je bunjevački jezik dijalekt hrvatskog jezika i da samim tim Bunjevci ustvari ne postoje kao autohtona nacionalna manjina , nego su Bunjevci Hrvati. Činom uvođenja bunjevačkog jezika u ravnopravnu službenu upotrebu konačno se stavlja tačka na takve pristupe a Bunjevci su konačno ravnopravna nacionalna manijina koja živi u Subotici. Ne kažem da u Subotici žive samo četiri nacionalne manjine. Žive  i druge ali te druge nemaju tu tradiciju,  taj broj i istorijski ,književni i svaki drugi kontinuitet da bi mogli da očekuju da imaju službeni jezik.

Subotica danas: Bunjevci su na ovim prostorima više od tri veka. Da li je u pitanju (ne)poznavanje istorije ili je akecnat na okolnostima pod kojima je država funkcionisala u to vreme?

Mirko Bajić:  Ko želi da zna taj zna. Na žalost efekti naredbe iz 1945. godine bili su prisutni decenijama i to je proizvelo efekat da je danas tri puta manje Bunjevaca u Subotici nego što je bilo te 1945. Možda je sad nekoliko puta više Hrvata ali se mi time ne opterećujemo. Poštujemo svakoga ko se izjašnjava onako kako se oseća. Da se izjasniš ili ne izjasniš to je tvoje pravo, a ako se izjasniš ,onda  se izjasniš onako kako se osećaš. Ko se oseća Hrvatom neka se izjasni kao Hrvat, mi to ne sporimo. Samo neka neguju hrvatsku kulturu a ne bunjevačku ako su se izjasnili  kao Hrvati i neka nam ne oduzimaju pravo na jezik a imaju svoj već 18 godina.

Subotica danas: Zamolila bih da prokomentarišete reči odbornika iz hrvatske zajednice kao i izjavu Gradonačelnika da će na sledećem popisu biti više Bunjevaca nego Hrvata.

Mirko Bajić:  Ne bih komentarisao reči odbornika ali za izjavu Gradonačelnika mogu da kažem da verovatno ima dobar osećaj. Mi znamo, mada to ne možemo dokazati, da je na poslednjem popisu „lopatama stavljano“ ,moram da upotrebim takvu ružnu reč, na konto Hrvata, zbog samog popisivanja kakvo je bilo pre deset godina i ubeđeni smo da je daleko veći procenat Bunjevaca nego što jeste a manji procenat Hrvata nego što jeste ali se time sada ne bih bavio. Statistika je statistika. Ona je utvrdila da je odnos takav iako se godinama tajilo ,nigde nije objavljeno, da ni Hrvata po zadnjem popisu nema više od 10 posto u Subotici a ostvarivali su prava na bazi tih 10 posto dok mi nismo, jer nas je ispod 10 posto. Na zahtev nacionalnog saveta, jedva smo dobili statistički podatak da je Bunjevaca 9,57 ali je Hrvata 9,98 posto. Kako će se ko izjasniti kad bude sledeći popis pravo je svakoga . Mi ćemo svima reći ako se izjasniš kao Bunjevački Hrvat ili Hrvatski Bunjevac ti spadaš pod ostale gde se između ostalog nalaze i oni koji se i danas izjašnjavaju kao Jugosloveni.  .

Subotica danas: Vaše mišljenje na konstataciju Tomislava Žigmanova, da uvođenja bunjevačkog jezika u ravnomernu službenu upotrebu može izazvati promenu odnosa između država Srbije i Hrvatske.

Mirko Bajić: Veću glupost nisam čuo. Kakve veze ja kao Bunjevac imam sa pravima hrvatske manjine u Srbiji ili bilo gde. To može da bude aktuelno samo onda ako naredba iz 1945. godine i danas važi. Optuživati Srbiju samo zato što nije primenila tu naredbu, tražiti da Srbija danas ratifikuje taj akt i da kaže Bunjevci ne postojite ,Bunjevci su Hrvati, onda bi se tapšalo državi Srbiji. Pošto država Srbija kaže da to ne postoji ,ne može niko da naređuje nekome ko da bude i šta da bude, pravo je ljudi da se  izjasne i mi sve poštujemo jednako kao i svaku drugu manjinu . Mi ne želimo da budemo meta za potkusurivanje odnosa odnosno da se preko leđe Bunjevaca rešavaju pitanja odnosa manjina Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji  jer sa tim nemamo nikakve veze .

Subotica danas: Ne retko je izrugivanje bunjevačkog jezika i dosta je komentara koji su moglo bi se reći i zlonamerni.

Mirko Bajić:  To su zaista zlonamerne stvari. Upravo zato što je bunjevački divan u nečijim glavama postala posprdna stvar razlog je što smo mi i imali potrebu da standardizujemo jezik. U Subotici do nekih 90- tih niste mogli ni čuti hrvatski nego srpski, mađarski i bunjevački dok je hrvatski jezik na ove prostore uveden raspadom Jugoslavije.  Oni onda kažu da imaju pravo pa su zato dobili službeni jezik ,a to nije baš tako. Stečeno pravo je Mađara,Slovaka ,Rusina koji su postojali kao narodi u bivšoj SFRJ, stečeno pravo Hrvata je srpsko – hrvatski jezik, da bi posle ratova dobili hrvatski kao službeni jezik.

Subotica danas: Ono na šta su se sugrađani usredsredili jesu nove table pojedinih naselja gde će suštinski biti par izmena. Koje će to izmene biti i da li postoji neki određeni rok da se iste sprovedu?

Mirko Bajić: U tome se i očitavaju prava na službenu upotrebu jezika. Na mesnim zajednicama biće ispisano i radno vrime, Bajmok će se zvati Bajmak, Gradska kuća – Varoška kuća. Nismo mi to izmislili danas ,mi smo gledali kako je to bilo nekada. Kada se budu pravile table ,pravilo koje će se morati poštovati biće prvo naziv mesta ćirilicom, naziv na bunjevačkom, na mađarskom pa na hrvatskom, abecednim redom .Nećemo insistirati da se sve table odmah moraju menjati. Menjaće se u kontinuitetu bez velikog opterećenja gradskog budžeta. Mnoge mesne zajednice konkurisale su za sredstva za promenu tabli pa kako one budu menjane biće promenjene sa i novim nazivom.

Subotica danas: Da li je potrebno ustanoviti i druge institucije poput čitaonice na bunjevačkom?

Mirko Bajić:  Kada se konačno bude proglasilo da je akt iz 1945. godine bio akt asimulacije a jeste ,mi ćemo imati pravo da sve što je na bazi tog akta ,oduzeto Bunjevcima ,i pretvoreno u hrvatsko, tražimo da se vrati Bunjevcima. Zavičajno odeljenje u biblioteci moraće da bude na bunjevačkom ,jer sada zavičajno odeljenje postoji na hrvatskom gde se nalaze bunjevačka dela.